sinoćnji obilazak grada me je primorao da se latim tastature. istovremeno ovo je i svojevrsni rezime zimske polovine godine u mom spejsu. dakle, prvu zimu bez cika sam proveo uglavnom u varijanti kuba-gusan, zadnja dva meseca obično sa damirom, da bi se kasnije pridružio boško. brane (na privremenom radu u beogradu) je occasionaly prisutan, kao npr. noćas. osim što je otvorena „crna kuća“ u vojvode bojovića (u dva posle ponoći nije bila otvorena :( , last night će biti upamćena i po mojoj prvoj (i poslednjoj) poseti muzeju na tvrđavi, tj. istoimenom noćnom klubu, ili šta je već. katastrofa rođaci. devedesete (na čijem pragu su mnoge posetiteljke rođene) u punom sjaju - osim po muzici koja je napravljena u pomenutoj deceniji – i po obliku komunikacije koji vlada među prisutnima. totalni out za tekućeg vikenda su ljudi koji nose promotivne majice za koncert „red hot chilly peppers“ inđija.